MALA ŠKOLA PRVE POMOĆ

Što učiniti kad primjetimo prometnu nesreću?

Ukoliko primjetimo prometnu nesreću potrebno je smanjiti brzinu, vozilo zaustaviti na sigurnoj udaljenosti uz rub ceste, isključiti motor i upaliti sva četiri pokazivača smjera na vozilu. Kod izlaska iz vozila potrebno je odjenuti reflektirajući prsluk i postaviti sigurnosni trokut iza vozila, najmanje 100 metara od mjesta nesreća u nenaseljenom području. 

Prije samog pristupanja unesrećenom važno je brzo i smireno procijeniti situaciju i uvjeriti se da nismo neposredno izloženi opasnosti, a time mislimo na opasnost izbijanja požara, strujnog udara, mogućnosti curenja opasnih tvari i sl. 

Ukoliko procijenimo da je pristup nesiguran, važno je ne izlagati se riziku! U slučaju prijeteće opasnosti potrebno je udaljiti ostale sudionike, pozvati hitne službe i pričekati na sigurnoj udaljenosti. Ako je pristup siguran, stabiliziramo vozilo povlačenjem ručne kočnice, ugasimo motor i izvadimo ključ iz brave. U slučaju da je vozilo na boku, ne smijemo ga vraćati na kotače, već pokušati spriječiti daljnje prevrtanje. 

Osnovni preduvjet kvalitetnog pružanja prve pomoći je procjena stanja unesrećene osobe. Važno je da osobi pristupimo smireno te brzo utvrdimo njezino stanje i ozljede. Procjenu stanja započinjemo prvim pregledom u položaju u kojem smo zatekli unesrećenu osobu. Kada razgovaramo o prometnim nesrećama uvijek pretpostavljamo da je moguća ozljeda vrata  ili kralježnice i tada ne mičemo unesrećenu osobu, već pripazimo da glava i vrat budu poduprti. Ako primjetimo veliko krvarenje bitno je isto zaustaviti. Ukoliko ustanovimo da su prisutne ozlijeđene osobe vrlo je bitno pravovremeno pozvati hitnu pomoć na broj 194. Prilikom razgovora sa medicinskim dispečerom važno je ostati smiren, slijediti upute, ostati uz unesrećenu osobu te je smirivati i ohrabrivati. Prilikom pozivanja hitne medicinske službe bitno je navesti: tko zove, što se dogodilo, gdje se dogodilo, koliko je ozlijeđenih, kakve su njihove ozljede i kakve su okolnosti na mjestu nesreće. 

Vrste i broj ozljeda povezani su s uzrokom nastanka ozljede, stoga je važno utvrditi mehanizam nesreće kako bi se lakše predvidjele vrste i težina ozljeda. Ukoliko se radi sudaru vozila, ispadanju unesrećene osobe iz vozila, prevrtanju vozila, ne nošenje zaštitne kacige i sl., možemo pretpostaviti da se radi o teškim ozljedama. Kod nesreća s većim brojem ozlijeđenih prioritet imaju osobe čiji je život neposredno ugrožen. 

Smije li se ozlijeđene dirati, izvlačiti iz auta?  

Ozlijeđene osobe u pravilu nikada ne pomičemo, osim ako to situacija ne zahtijeva, a pritom mislimo na nesigurnu okolinu (vozilo visi sa litice), opasnost od nastanka požara, eksplozije i sl. U toj situaciji bitno je unesrećenu osobu što prije izvaditi iz vozila “kako znamo i umijemo”. Priđemo osobi te je sa stražnje strane rukama obuhvatimo u razini pazuha i povlačimo je na svoju natkoljenicu. Koračeći prema iza vučemo osobu položenu na našu natkoljenicu i odlažemo je na sigurnu udaljenost. 

U situaciji sigurne okoline osobu ne pomičemo već samo procijenimo njeno stanje na način da provjeravamo stanje svijesti, otvaramo dišni put ukoliko je potrebno, provjeravamo da li osoba diše i provjeravamo cirkulaciju, odnosno da li osoba krvari.

Brz i pravodoban dolazak interventnih službi na mjesto nesreće kroz hitni koridor osigurava zbrinjavanje unesrećenih u okviru tzv. zlatnog sata, povećava mogućnost preživljavanja osoba stradalih u prometnim nesrećama te izravno utječe na smanjenje stope invaliditeta, morbiditeta i mortaliteta.

Kada ugledate nadolazeće vozilo hitne pomoći sa upaljenom signalizacijom (plava svjetla) te sirenom, važno je ne naglo kočiti te se pomaknuti u desnu stranu koliko je moguće. Nikako ne smijete izvoditi nagle pokrete te pretjecati vozilo hitne pomoći.

Krvarenja i prijelomi

Krvarenja su jako opasna, tu je pravovremeno reagiranje od životne važnosti. Kako zaustaviti i gdje pritisnuti, podvezati mjesta s obzirom na dijelove tijela koja obilno krvare? Krvarenje ili istjecanje krvi iz krvožilnog sustava nastaje kao posljedica ozljeda i bitno ga je što prije zaustaviti kako bi spriječili neželjene posljedice, odnosno iskrvarenje, šok i smrt. Razlikujemo vanjsko krvarenje i unutarnje krvarenje koje uglavnom nije vidljivo. Vanjsko krvarenje može biti različitog intenziteta, a to ovisi o vrsti ozljede i krvnoj žili koja je oštećena. Kako bi zaustavili krvarenje potrebno je mjesto krvarenja prekriti sterilnom kompresom ili čistim ručnikom i direktno pritisnuti dlanom. Nakon toga slijedi postavljanje kompresivnog zavoja. Na sterilnu kompresu stavimo kompresivni predmet (drugi smotani zavoj, priručno sredstvo) i to zajedno omotamo zavojem, lagano stežući. Ozlijeđeni dio tijela podižemo iznad razine srca ukoliko je to moguće. Jednom postavljenu kompresu ne skidamo, već u slučaju prokrvljenja samo dodajemo sljedeću i omotamo zavojem. 

Ukoliko se radi o amputacijskoj ozljedi, jakom nagnječenju ili velikom krvarenju i nikako ne uspijevamo zaustaviti krvarenje možemo koristiti metodu podvezivanja. Nekoliko centimetara iznad rane postavimo trokutastu maramu u širini od 5 cm, kravatu ili debelo uže. Povesku zatežemo štapićem, kemijskom ili nečim priručnim sve dok krvarenje ne stane. Vrlo je bitno zabilježiti vrijeme stavljanja poveske.

Prijelomi predstavljaju pucanje ili lom kostiju uslijed djelovanja neke sile. Kod prijeloma je važno čim manje pomicati ozlijeđeni dio zbog mogućnosti daljnjeg ozljeđivanja okolnih mekih tkiva oštrim dijelovima kostiju. Simptomi i znakovi prijeloma mogu biti: asimetrija dijela tijela, oticanje i modrica, bolovi i nemogućnost pokreta, škripanje koje se osjeća pod prstima zbog struganja vrhova kostiju, rana na tome dijelu tijela. Razlikujemo otvoreni i zatvoreni prijelom.

1. Otvoreni prijelom

Otvoreni prijelom se prepoznaje prema rani iznad mjesta prijeloma ili probijanju kosti na površinu kože.  Savjetujemo unesrećenoj osobi da miruje, postavimo osobu u ležeći ili sjedeći položaj te pozovemo hitnu medicinsku službu. Izobličeni dio tijela ne pokušavati izravnati niti namještati, ozljeda se zbrinjava kako je zatečena. Kod otvorenog prijeloma zaustavljamo krvarenje, oko kosti stavljamo sterilne gaze te prekrijemo samu kost sa sterilnom gazom. Pažljivo (bez prejakog pritiska) zamotamo zavojem  i imobiliziramo dva susjedna zgloba ukoliko je moguće.

• Zatvoreni prijelomi

            Kod zatvorenog prijeloma ne dolazi do probijanja kože no potrebno je paziti da se ne miče ozlijeđeni dio zbog mogućnosti oštećenja žila, živaca i organa oštrim dijelovima kostiju. Zbrinjava se imobilizacijom dva susjedna zgloba od mjesta prijeloma i to u slučaju kada nije moguć brz dolazak hitne medicinske službe.

Prijelomi ruke se imobiliziraju trokutastom maramom koja se veže oko vrata.

Kod prijeloma nadlaktice, postupak je isti samo se koristi još dodatno druga trokutasta marama koja se veže ispod ramena na zdravoj strani tijela.

Kod prijelom noge, zdrava noga se približi ozlijeđenoj, između nogu se stavi majica/trenirka/tanji pokrivač i učvrsti se na više mjesta pomoću savijenih trokutastih marama a čvorovi se vežu na neozlijeđenoj nozi.

Kod istegnuća ili uganuća zglobova, potrebno je mirovati, stavljati hladne obloge na mjesto boli (nikad stavljati led direktno na kožu, uvijek omotati u krpu!), staviti nogu u povišeni položaj da se smanji oticanje te omotati elastičnim zavojem.

Osoba bez svijesti i osoba ne diše

Besvjesno stanje je stanje u kojem unesrećeni ne reagira na vanjske podražaje, ali diše i srce mu radi. Ako ste se našli u situaciji da ste zatekli osobu kako leži na leđima:

1. Kleknite pored unesrećene osobe, skinite naočale te maknite iz okoline sve predmete koji smetaju. Ruke i noge unesrećene osobe morate ispružiti te ruku koja je bliže Vama stavite pod pravi kut sa dlanom okrenutim prema gore.
2. Drugu ruku prebacite preko prsa unesrećene osobe sa vanjskom stranom dlana prislonjenom na obraz koji je Vama bliži, te držite u tom položaju. Drugom rukom uhvatite osobu za natkoljenicu koja je dalja od Vas, presavijte je u koljenu pazeći da stopalo bude na tlu. Kada to uradite, povucite unesrećenu osobu prema sebi povlačenjem koljena.
3. Nogu koju ste prebacili namjestite da bude pod pravim kutom. Glavu unesrećene osobe lagano zabacite prema nazad kako bi dišni put ostao otvoren.

VAŽNO: unesrećena osoba okreće se na stranu koja nije ozlijeđena, osim kod ozljeda prsišta i uha, tada se osoba okreće na ozlijeđenu stranu. U slučaju trudnica, osoba se okreće na lijevi bok.

Ako osoba bez svijesti ne diše i nema pulsa

Osobe bez svijesti  kod koje ustanovimo da ne dišu (zabacivanjem glave te osjećanje, slušanjem i gledanjem prsnoga koša) i nemaju puls (provjerom sa kažiprstom i srednjim prstom na vratu) potrebno je započeti reanimaciju. Kleknemo pored unesrećene osobe u ravnini sa prsnim košom i stavimo korijen dlana jedne ruke na srednji dio prsne kosti,  prekriti korijenom dlana druge ruke te isprepletemo prste i držimo ih odignute od prsnoga koša. Izravnamo ruke u laktovima i ramena postavimo okomito u odnosu na prsni koš unesrećene osobe.

Reanimacija se radi u omjeru 30:2 (30 kompresija na prsni koš te 2 upuha). Potrebno je utiskivati prsnu kost dubinom od 5-6 cm, brzinom od 100-120 pritisaka u minuti. Ne odmicati ruke od prsnoga koša, a prije sljedećeg pritiska pričekati da se prsni koš vrati u početni položaj. Vrijeme pritiska i popuštanja mora biti jednako.

Nakon 30 pritisaka, potrebno je upuhnuti zrak 2 puta. Kod samo upuhivanja, zbog osobne zaštite, potrebno je staviti kompresu/gazu. Jedna ruka ide na čelo a druga pod bradu te se glava lagano zabaci unatrag. Palcem i kažiprstom ruke koja je na čelu pritisnuti nos (zatvoriti ga), svojim usnama obuhvatiti usne unesrećene osobe te upuhnuti zrak iz pluća u trajanju od 1 sekunde. Taj proces ponavlja se sve do dolaska hitne medicinske pomoći.

VAŽNO:

1. Kod osoba koje su izvučene iz vode te nemaju puls i ne dišu, potrebno je započeti reanimaciju sa 5 upuha, te dalje primjenjivati vanjsku masažu srca i upuhivanje u omjeru 30:2.
2. Ukoliko iz osobnih razloga ne želite primjenjivati umjetno disanje, može se provoditi isključivo vanjska masaža srca zbog prisutnosti određene količine kisika u krvi.

Pripremili:

Petra Jezernik, dr.med.

 Jurica Juričan, mag. med. techn.,

Ivan Habula, bacc. med. techn. 

Antonio Gužvinec, bacc. med. techn.